Ultradesni pokret “Volim Hrvatsku – ne u EU” poslužio je u navijačkoj kampanji uoči EU-referenduma kao savršeno strašilo za one koji se “još dvoume” bi li na glasali “za” ili “protiv”. Masovni mediji na čelu s HRT-om uglavnom ignoriraju kritike ulaska u Uniju koje dolaze od strane ljevičarski orijentiranih intelektualaca.

Euroskeptici su zadrti desničari ispunjeni iracionalnim strahovima o dolasku neke nove Jugoslavije u kojoj će hrvatski jezik, identitet, povijest i sveto tlo biti prepušteni na milost i nemilost velikim igračima EU. Otprilike tako  izgleda sažeta medijska slika protivnika Europske unije. Gotovo potpuni konsenzus o ulasku u nadnacionalnu tvorevinu tako remete neki suludi desničari koji pojma nemaju, a da druge glasove gotovo i da ne čujemo. Dijelom jer ne postoje, a dijelom jer to nije u interesu vladajuće nam političke elite i s njima slizane mainstream medijske mašinerije.

Za H-Alter ovom prilikom govore Stipe Ćurković, Hrvoje Jurić, Mate Kapović i Boris Postnikov. Više

Tekst Josipa Šipića na portalu Libela pod naslovom Dvoličnost HDZ-a i bezličnost Kukuriku koalicije u foto finišu predizborne kampanje analizira nekoliko točaka izbornih programa dvaju najjačih stranaka te dolazi do zaključka kako se tijekom ove kampanje nije desilo – ništa. O problematici rodne ravnopravnosti, statusu LGBT osoba, antidiskriminacijskom zakonu, govoru mržnje i koalicijskom ormaru, više pročitajte ovdje.

Tekst Maje Hrgović u Novom listu pod naslovom Žene isključene iz političkog života: Većina stranaka izlazi na izbore s rodno neuravnoteženim listama govori o načelu uravnoteženosti kojeg propisuje Zakon o ravnopravnosti spolova te o pozicioniranju žena na izbornim listama, odnosno činjenici kako je za njih i dalje rezervirano dno liste. U razgovoru s Tajanom Broz iz CESI – Centra za edukaciju, savjetovanje i informiranje saznajemo kako bi, u slučaju plaćanja kazne za rodno neuravnotežene liste, u državni proračun bilo uplaćeno 2,25 milijuna kuna. U nastavku slijedi maštovito promišljanje iskoristivosti tako prikupljenog novca. Novi list

Komentar Slavenke Drakulić na TPortalu pod naslovom Ženska stranka koja mrzi žene referira se na izborni program Demokratske ženske stranke te zaključuje kako se on ni po čemu ne razlikuje od programa ostalih stranaka jer ne uzima u obzir specifične potrebe žena.

„Žene u Hrvatskoj imaju i neke dodatne potrebe i probleme. To ne znači da im treba vlastita stranka, ali znači da bi svaka stranka trebala ozbiljno voditi računa o tim potrebama. Pogotovo ona koja žene ističe u svom imenu. Nema sumnje da bi ovakva stranka – kad već izostaje svijest o specifičnim potrebama žena u društvu – bila dobrodošla za razvoj te svijesti. Ako i ne bi imala velikog uspjeha, možda bi barem poljuljala uvjerenje koje očito prevladava, naime da ženama ne trebaju nikakve posebne pogodnosti. Međutim, trebaju im.“

Cjelokupni tekst pročitajte ovdje.