Nakon izborne pobjede Francoisa Hollandea u predsjedničkim izborima i izbora za francuski parlament Socijalistička stranka ima apsolutnu većinu u Nacionalnoj skupštini s 314 od 577 mjesta. Nakon 17 godina ljevica se vratila u Elizejsku palaču. No, u ovim izborima rekordan je i broj izabranih žena. Tako u novoj Nacionalnoj skupštini sjedi 155 žena, premda je to još daleko od izjednačavanja, budući da su izabrana 422 muškarca. Jedan od zacrtanih ciljeva Hollandeove kampanje uključivao je i reforme vezane uz ženska prava. Razlog tome je zanemarivanje broja žena u francuskoj politici. Tijekom formiranja vlade Hollande je počeo ispunjavati svoje obećanje i pošlo mu je za rukom oformiti potpuno uravnoteženu vladu (fifti-fifti), odnosno, današnju francusku vladu čini točno 17 ministrica i isto toliko ministara. Još jedan potez u postizanju ravnopravnosti i jedno od Hollandeovih predizbornih obećanja jest vraćanje Ministarstva za ženska prava, a na čelo tog ministarstva postavljena je upravo Najat Vallaud-Belkacem.

Cjeloviti tekst pročitajte na Libeli.

“Mislili smo da smo nadmoćni zbog svog vikinškog duha, ali pokazalo se da smo samo šeprtljavo radili stvari na svoj način”, riječi su izgledne kandidatkinje za pobjedu na predsjedničkim izborima na Islandu.

Njezino je ime Thóra Arnórsdóttir, rođena je 1975. i poznata je televizijska novinarka. Za predsjednicu Islanda kandidirala se u sedmom mjesecu trudnoće, smatra da je majčinstvo njezina velika prednost i da je vrijeme da se žene prestanu odricati svoje profesionalne ili političke karijere zbog rađanja djece.

Cjeloviti članak pročitajte na Večernji.hr.

Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje – CESI objavio je publikaciju ‘Ženski glasovi u parlamentarnim izborima 2011.’ [PDF] nastalu kao rezultat djelovanja Ženske platforme. Publikacija obuhvaća analizu izbornih lista, izbornih programa i tv spotova.

„Analizom izbornih lista željele smo utvrditi u kojoj su mjeri političke stranke poštovale kvotu od 40% podzastupljenog spola te smo dodatno analizirale i zastupljenost mladih žena na listama. Osnovno pitanje postavljeno pri analizi izbornih programa bilo je na koji način izborni programi pristupaju rodnoj ravnopravnosti te u kojoj mjeri prepoznaju rodna pitanja kao društveno važna. Posebice smo analizirale sljedeće teme: uokvirivanje rodnih pitanja (jesu li mainstremirana ili getoizirana), definira li se rodna ravnopravnost kao temeljna društvena/politička vrijednost, referiraju li se programi na zakone i postojeće strategije, spominju li se u programima zapošljavanje žena, žensko poduzetništvo, nejednake plaće, socijalni programi koji su važni ženama (vrtići, briga za starije i nemoćne, produženi boravci u školama), rodiljine i roditeljske naknade, obavezni dopust za muškarce, politička participacija žena, reproduktivna i seksualna prava i slobode (pobačaj, medicinski potpomognuta oplodnja), pitanja vezana uz reproduktivno zdravlje i natalitet (ginekološke ambulante, trudnoća, porod), nasilje nad ženama, uvođenje seksualnog odgoja u škole, rodni aspekti obrazovanja (rodna segregacija u zanimanjima), LGBT osobe i njihova prava, žene s invaliditetom, te žene pripadnice nacionalnih manjina. Pri postavljanju ovih tematskih područja vodile smo se i zahtjevima izlistanima u Ženskoj platformi 2011.“

Publikaciju ‘Ženski glasovi u parlamentarnim izborima 2011.’ možete preuzeti ovdje [PDF].

U intervjuu za portal Queer.hr Ivana Radačić, suradnica na Institutu Ivo Pilar i aktivna članica civilnog društva, između ostalog se osvrnula i na rekordno nizak broj žena u parlamentu u posljednjih deset godina:

Q: Kako bi komentirala jedan od najnižih postotaka žena u Saboru u hrvatskoj povijesti, koji je daleko ispod standarda Europske unije? Misliš li kako u Hrvatskoj još uvijek postoji diskriminacija na temelju spola? Kako se takav oblik diskriminacije najčešće manifestira?

A: Mislim da je podzastupljenost žena u svim tijelima vlasti i na svim razinama odlučivanja vrlo problematičan iz više aspekata, uključujući na simboličkoj razini poruke koja se time šalje, te svjedoči o još sveprisutnoj patrijarhalnosti našeg društva. Smatram da je spolna diskriminacija još sveprisutna u društvu, a javlja se, osim kao problem podzastupljenosti žena u gotovo svim društvenim sferama, i kao različiti oblici nasilja nad ženama, diskriminacije na radu i kršenja reproduktivnih prava. Osim potrebe mijenjanja kulturoloških obrazaca kako bi se ukinuli rodni stereotipi, koji su posebno vidljivi na primjer u kaznenim postupcima za seksualno nasilje, potrebne su još i mnoge reforme zakona. Smatram da je neprihvatljivo sankcionirati nasilje u obitelji kao prekršaj za što je maksimalna kazna 90 dana zatvora (dok se u praksi najčešće izriču novčane kazne) čak i kada se radi o težim i opetovanim slučajevima nasilja, kao što je to bilo i u nedavnom slučaju ubojstva u Zagrebu kojem su prethodili prekršajni postupci protiv počinitelja. U istraživanju presuda za silovanje Županijskog suda u Zagrebu naišla sam na slučaj gdje je žena bila višegodišnja žrtva brutalnog nasilja u obitelji a nasilje se desetak puta tretiralo kao prekršaj prije nego li je završilo na Općinskom sudu kada je žena prvi puta progovorila o silovanjima – preko 30 instanci, za što je Županijski sud izrekao uvjetnu kaznu zatvora.

Cjelokupni tekst intervjua pročitajte na Queer.hr