Novosti

S rasprave o prijedlogu Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2011.- 2015.

Javna rasprava o prijedlogu Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova održana je 4. svibnja 2011. u prostorijama Centra za ljudska prava. Raspravi su prisustvovali predstavnici/e tijela državne uprave, lokalnih povjerenstava za ravnopravnost spolova i predstavnici/ice organizacija civilnog društva. Predstavnice Centra za ženske studije bile su Rada Borić, Zorica Siročić i Leda Sutlović.

Nacrt Nacionalne politike predstavila je predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH Helena Štimac Radin koja je kao glavno obilježje nove nacionalne politike u odnosu na prethodnu, navela smanjenje broja mjera sa 144 na 91 što je prilika za konkretniju provedbu mjera. Novost u odnosu na staru Nacionalnu politiku predstavlja uvođenje poglavlja Promicanje međunarodne suradnje koje je uvedeno zbog ispunjenja obveza prema EU, ali i zbog uspostavljanja suradnje s međunarodnim institucijama i organizacijama.

Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova za programsko razdoblje 2011.- 2015. sastoji se od sedam područja djelovanja koja su u svoje programe obvezna uključiti rodnu perspektivu.

Glavni prigovori na Prijedlog odnose se na prekratak rok određen za javnu raspravu, nedefiniranje indikatora kojima bi se mjerila (ne)uspješnost prethodno predloženih mjera, neobjavljivanje Izvješća o učinku prethodne Nacionalne politike na osnovi kojega bi se mogle donijeti efikasnije mjere kao i nepostojanje sustavnog plana financiranja predloženih mjera.

Tako je primjerice Rada Borić istaknula je niz nedostataka Prijedloga uključujući neodređenost jezika kojim je pisan Prijedlog, a koji ukazuje na nepostojanje političke volje za provođenje predloženih mjera, inflaciju mjera vezanih za statističko praćenje, predugačak rok provedbe predloženih mjera, nepostojanje značajnog broja mjera monitoriranja (niti indikatora) provedbi mjera. Kao prijedlog nadopune Nacionalne politike na načelnoj razini navela je potrebu konkretnijih mjera kao npr. uvođenje mirovina za ruralne žene ili stipendija za tradicionalno muška zanimanja. Također je iskazala nezadovoljstvo spajanjem mjera koje se odnose na pripadnice nacionalnih manjina i žena s invaliditetom, budući da se time ne uzimaju u obzir specifična iskustva žena, te izostavljanje poglavlja Žene i izgradnja mira.

Tajana Broz iz udruge CESI istaknula je potrebu definiranja indikatora kojima bi se sa sigurnošću mogli utvrditi rezultati provedbe prethodnih nacionalnih politika kao i izrada novih. Također je navela kratak rok predviđen od strane Ureda za ulaganje eventualnih prijedloga i prigovora na Nacrt Nacionalne politike.

Gordana Sobol iz SDP-a govorila je o nesigurnosti opstanka velikog broja autonomnih ženskih kuća kao i o nepostojanju zasebnog poglavlja o zdravlju žena. Također je istaknula pitanje nedostupnosti izvješća o implementaciji prethodne Nacionalne politike (2008 – 2010), na što je dobiven odgovor kako će biti javno objavljen čim ga Vlada prihvati. Prema Sobol, budući da Sabor ili nadležni saborski Odbor za ravnopravnost solova donosi Nacionalnu politiku, također bi isti trebao raspravljati i o Izvješću o njezinoj provedbi.
Kako je u više navrata spomenut prekratak rok rasprave, predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova odlučila se za produženje rasprave o Nacrtu, te dostavu pisanih komentra i sugestija do srijede 11.05., dakle pet dana duže od prvotno predviđenog roka.

Velika očekivanja

U intervjuu za portal Libela pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić između ostalog se osvrnula i na rekordno nizak broj žena u parlamentu u posljednjih deset godina, te je prokomentirala sustav kvota koji je kod nas reguliran Zakonom o ravnopravnosti spolova:

Na zadnjim se parlamentarnim izborima ponovno nije vodilo računa o zakonskoj odredbi o najmanje 40 posto žena na izbornim listama. Zakon o ravnopravnosti spolova, donesen 2008., ostavio je strankama za prilagodbu tri izborna ciklusa, što znači da će kažnjavanje uslijediti na idućim lokalnim izborima. Mislite li da je to dobro rješenje i kako komentirate da je u Saboru tek 20 posto žena?

Praksa EU je da se daju minimalno tri izborna ciklusa kako bi se vidio efekt uvođenja političkih kvota. Europsko istraživanje je pokazalo da je potrebno 15 do 20 godina da kvote zažive. Očekivanja od tog zakona su bila velika i mislili smo da će postotak žena u Saboru rasti, a ne padati, kao što je to slučaj nakon zadnjih izbora. Neke stranke su vodile računa da na njihovi izbornim listama bude 30 ili 40 posto žena, ali su bile nisko pozicionirane pa se znalo da neće ući u Sabor. Kada se počnu primjenjivati prekršajne odredbe, ne bih htjela da se dogodi da stranke radije plaćaju kazne, kao što rade pojedine francuske političke stranke, nego da uključuju žene na visoke pozicije. Dobro je da su kvote uvedene i mislim da će to zaživjeti, ali nećemo uspjeti ako budemo gledali samo na represivno kažnjavanje stranaka. Važnije je da radimo na osvješćivanju u društvu i davanju jednakih mogućnosti ženama da budu aktivne i u političkom i u poslovnom svijetu. To nije moguće dokle god žene odrađuju duplu smjenu – na poslu i kod kuće.

Cjelokupni tekst intervjua pročitajte na Libela.org.