Javna rasprava o prijedlogu Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova održana je 4. svibnja 2011. u prostorijama Centra za ljudska prava. Raspravi su prisustvovali predstavnici/e tijela državne uprave, lokalnih povjerenstava za ravnopravnost spolova i predstavnici/ice organizacija civilnog društva. Predstavnice Centra za ženske studije bile su Rada Borić, Zorica Siročić i Leda Sutlović.
Nacrt Nacionalne politike predstavila je predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH Helena Štimac Radin koja je kao glavno obilježje nove nacionalne politike u odnosu na prethodnu, navela smanjenje broja mjera sa 144 na 91 što je prilika za konkretniju provedbu mjera. Novost u odnosu na staru Nacionalnu politiku predstavlja uvođenje poglavlja Promicanje međunarodne suradnje koje je uvedeno zbog ispunjenja obveza prema EU, ali i zbog uspostavljanja suradnje s međunarodnim institucijama i organizacijama.
Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova za programsko razdoblje 2011.- 2015. sastoji se od sedam područja djelovanja koja su u svoje programe obvezna uključiti rodnu perspektivu.
Glavni prigovori na Prijedlog odnose se na prekratak rok određen za javnu raspravu, nedefiniranje indikatora kojima bi se mjerila (ne)uspješnost prethodno predloženih mjera, neobjavljivanje Izvješća o učinku prethodne Nacionalne politike na osnovi kojega bi se mogle donijeti efikasnije mjere kao i nepostojanje sustavnog plana financiranja predloženih mjera.
Tako je primjerice Rada Borić istaknula je niz nedostataka Prijedloga uključujući neodređenost jezika kojim je pisan Prijedlog, a koji ukazuje na nepostojanje političke volje za provođenje predloženih mjera, inflaciju mjera vezanih za statističko praćenje, predugačak rok provedbe predloženih mjera, nepostojanje značajnog broja mjera monitoriranja (niti indikatora) provedbi mjera. Kao prijedlog nadopune Nacionalne politike na načelnoj razini navela je potrebu konkretnijih mjera kao npr. uvođenje mirovina za ruralne žene ili stipendija za tradicionalno muška zanimanja. Također je iskazala nezadovoljstvo spajanjem mjera koje se odnose na pripadnice nacionalnih manjina i žena s invaliditetom, budući da se time ne uzimaju u obzir specifična iskustva žena, te izostavljanje poglavlja Žene i izgradnja mira.
Tajana Broz iz udruge CESI istaknula je potrebu definiranja indikatora kojima bi se sa sigurnošću mogli utvrditi rezultati provedbe prethodnih nacionalnih politika kao i izrada novih. Također je navela kratak rok predviđen od strane Ureda za ulaganje eventualnih prijedloga i prigovora na Nacrt Nacionalne politike.
Gordana Sobol iz SDP-a govorila je o nesigurnosti opstanka velikog broja autonomnih ženskih kuća kao i o nepostojanju zasebnog poglavlja o zdravlju žena. Također je istaknula pitanje nedostupnosti izvješća o implementaciji prethodne Nacionalne politike (2008 – 2010), na što je dobiven odgovor kako će biti javno objavljen čim ga Vlada prihvati. Prema Sobol, budući da Sabor ili nadležni saborski Odbor za ravnopravnost solova donosi Nacionalnu politiku, također bi isti trebao raspravljati i o Izvješću o njezinoj provedbi.
Kako je u više navrata spomenut prekratak rok rasprave, predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova odlučila se za produženje rasprave o Nacrtu, te dostavu pisanih komentra i sugestija do srijede 11.05., dakle pet dana duže od prvotno predviđenog roka.