U sklopu javnog predstavljanja priručnika ‘Neka se čuje i druga strana: [Audiatur et altera pars]: primjeri spolne i etničke diskriminacije’ autorice dr.sc.Snježane Vasiljević dodijeljena su uvjerenja polaznicama obrazovnog programa Klinika za sprječavanje diskriminacije kojeg provodi Centar za ženske studije. Obrazovni program koji se sastoji od teorijskih predavanja i volontiranja u organizacijama civilnog društva uspješno su završile 23 polaznice:
Andrea Andrijanić, Vilka Alfier, Martina Jelovečki, Maja Gergorić, Mateja Zvirotić, Maja Glibo, Martina Francetić, Sara Hadži-Boškov, Barbara Begonja, Ivana Bandić, Barbara Tičinović, Barbara Perasović Cigrovski, Lorena Brkić, Mirela Korenić, Jelena Čaušević, Tajana Vlaisavljević, Jelena Šeler, Jelena Vidaković, Milica Savić, Andrea Gracia Milanović, Ivana Ivezić, Dina Pavalić, Sandra Rozman, Ana Maria Filipović Grčić.
Volonterski dio obrazovnog programa realiziran je u suradnji sa sljedećim organizacijama: Documenta, Centar za mirovne studije, Srpsko narodno vijeće, Centar za žene žrtve rata, Ženska soba, Zajednica općina i Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH.
Predstavljanje priručnika u fokusu je imalo diskriminaciju na tržištu rada, predstojeće promjene zakona o radu kao i njihove društvene posljedice, o čemu je govorila predstavnica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Jagoda Milidrag Šmit. Iste teme kao i problematiku na razini Evropske unije rasvijetlila je prof. Vasiljević, a događaj je moderirala Jasminka Pešut iz Centra za ženske studije.
Rasprava se povela na temelju izloženih kršenja prava prilikom traženju zaposlenja. Snježana Vasiljević uputila je sudionice na složenost pitanja zaštite od diskriminacije već pri prepoznavanju diskriminacije na tržištu rada (izravne i neizravne) kao i određenih proturječnosti u anti-diskriminacijskom zakonodavstvu. Pravnim rječnikom izraženo, tako neizravna diskriminacija kod koje naizgled neutralna pravna norma proizvodi nejednak pravni učinak, stavlja još zahtjevnije zadatke pred organizacije i tijela koji se bave zaštitom građana, posebice ako je na djelu višestruka diskriminacija izražena na temelju različitih osnova; primjerice spola i etničke pripadnosti, spola i invaliditeta ili spola i seksualne orijentacije. Mogućnosti zaštite žena u svijetu rada od diskriminacije dodatno je zaoštrila Jagoda Milidrag-Šmid upozorivši na kontekst zaštite prava radnika, a posebno radnica u kontekstu političke pragme pri odgovoru na izazove krize i dominantnih neoliberalnih vrijednosti. Status radnica, njihova radna i socijalna prava dodatno usložnjavaju raširene predrasude o ženama te stereotipi o rodnim ulogama koji su prisutni i u politikama koji imaju za cilj pomiriti privatne i javne uloge. Navedeno uključuje stav o muškarcima kao glavnim hraniteljima obitelji, a ženama kao primarnim njegovateljicama (djece, starih, bolesnih), a tek potom kao o „dopunskoj“ radnoj snazi. Zbog tako prihvaćenih stereotipnih podjela rodnih uloga ženama se kao „olakšica“ nudi rad na četiri sata što, kako je navela izlagateljica, prema provedenim istraživanjima rezultira čak i povećanim brojem sati rada. Naime, ženski rad sa skraćenim radnim vremenom postaje nedovoljan doprinos kućnoj blagajni, a zbog zloporabe radnog vremena od strane poslodavaca ono se često produžava zbog potrebe ‘popunjavanja’ satnice tj. obavljanja dva posla sa skraćenim vremenom. Ovakav rad u konačnici rezultira i manjom mirovnim te težim socijalnim statusom žena starije životne dobi. Pitanja sudionica postavljena voditeljicama rasprave išla su u smjeru traženja rješenja, a odgovori su upućivali na javno iznošenje argumentacije pri zagovaranju određene politike u svijetu rada i socijalnoj politici kako feminizacija siromaštva ne bi postala još prisutniji problem u društvu.