Tekstovi

Feminizam i demokracija: Stoje li žene iza ženskih predstavnica?

NIKOLINA JOŽANC, 2011.

Sažetak

Ovaj članak proučava zahtjeve za rodnim paritetom u političkom predstavljanju te načine na koji oni odgovaraju na česte optužbe za esencijalizam koji je implicitan takvim zahtjevima. Prvi dio dotiče se argumenata koji su pokušali izbjeći evociranje razlike muškaraca i žena jednostavnim apeliranjem na pravdu među spolovima. Tvrdi se kako su ti argumenti, osim što nisu uspjeli ostati u okvirima univerzalističkog diskursa, također propustili odgovoriti na normativne zahtjeve demokratskog procesa. Drugi dio istražuje načine na koje su različiti normativni modeli demokracije – liberalni, republikanski i deliberativni – formulirali argumente za rodni paritet te na koji način su oni povezani s pitanjem ženske različitosti. Premda argumenti temeljeni na svakom od triju modela polaze od razlike muškaraca i žena, pokazali su se, do neke mjere, uspješni u izbjegavanju zamke esencijalizma.

Tekst u cijelosti preuzmite na Hrčku.

Politika ravnopravnosti spolova: kako do “kritične mase” žena u parlamentima?

SMILJANA LEINERT NOVOSEL, 2007.

Sažetak

Svaka je izborna godina povod za usporedbu društvenih opredjeljenja i prakse. Kako se u Hrvatskoj ostvaruje politika ravnopravnosti spolova u segmentu vezanom uz sudjelovanje žena u procesima političkoga odlučivanja na parlamentarnoj razini? Skromni rezultati nisu iznimka. Gotovo u svim zemljama postoji spomenuti raskorak: ipak, zemlje s duljom demokratskom praksom bilježe u prosjeku nešto višu participaciju, što se tumači posljedicom dominacije egalitarnoga koncepta rodnih uloga te proporcionalnoga izbornog sustava. U zemljama kraće demokratske prakse, kojima pripada i Hrvatska, prosječni su podatci niži poglavito zbog primarnoga utjecaja socioekonomskih čimbenika. Pojedine pak zemlje pokazuju da je višu participaciju moguće ostvariti zasad isključivo mehanizmima pozitivne diskriminacije, odnosno kvotama. Za Hrvatsku je, dakle, nužno ostvariti “kritičnu masu” žena u parlamentu, što je moguće uvođenjem kvota na razini stranaka, demokratskim selekcijskim postupcima kandidiranja, te naizmjeničnim uvrštavanjem kandidata obaju spolova na liste. U tom pogledu najviše je postotke žena u parlamentu moguće očekivati od strane modernih stranaka sklonih svjesnoj regulaciji spomenutih procesa.

Tekst u cijelosti preuzmite na Hrčku.

Političke stranke i regrutacija žena u parlamente: primjena kvota u zemljama Europske Unije

MARJETA ŠINKO, 2007.

Sažetak

U ovome se radu razmatra učinkovitost primjene preferencijalnih kvota za izborne položaje te uspoređuju različiti kvotni sustavi u zemljama Europske Unije. Polazeći od pretpostavke da su političke stranke u modernim demokracijama odlučujući akteri predstavljenosti žena u nacionalnim parlamentima, autorica razmatra (ne)povoljne uvjete za žene u kandidacijskim postupcima te primjere (ne)uspješnih primjena kvota. Autorica zaključuje da uspješna primjena kvota za žene ovisi o nizu dodatnih varijabli, između ostalih: primjena kvota u razmjernim izbornim sustavima, utemeljenost kvota na ženskom pokretu te dosljedna i dugoročna primjena.

Tekst u cijelosti preuzmite na Hrčku.

Žene u parlamentima – globalna perspektiva

MARJETA ŠINKO, 2007.

Sažetak

Iako ženska zastupljenost u nacionalnim parlamentima nakon Drugoga svjetskog rata stalno raste, žene još uvijek nisu postigle ni 20% zastupljenosti. Parlamenti u kojima participira 30% ili 40% žena češće se spominju kao hvalevrijedne iznimke negoli (još neostvareni) cilj. Razlozi ovakvog stanja leže u specifičnim rodnim/spolnim preprekama tj. političkim, socioekonomskim i sociokulturnim faktorima koji utječu na ulazak žena u parlamente. U ovome se radu razmatraju ovi faktori te posljedice veće zastupljenosti žena za politički sustav i društvo u cjelini. Autorica zaključuje kako, osim zadovoljenja ideala pravednosti, povećanje udjela žena u nacionalnim parlamentima može poboljšati položaj žena u društvu, ali i povjerenje žena i muškaraca u predstavničke institucije.

Tekst u cijelosti preuzmite na Hrčku.