piše: Zorica Siročić
Prema analizi Državnog izbornog povjerenstva Republike Hrvatske koje je ove godine objavilo statistiku kandidata/kinja po spolu i dobi te na taj način znatno olakšalo daljnje analize, za parlamentarne izbore 2011. godine prijavljeno je 2835 kandidata i 1524 kandidatkinja ili izraženo u postotcima 65,04% muškaraca i 34,96% žena, što je pomak u odnosu na 2007. godinu gdje je zastupljenost bila 30% naprama 70% u korist muških kandidata. Iako postoji kvantitativan pomak u kandidiranju, on ipak ne zadovoljava odredbu Zakona o ravnopravnosti spolova koja nalaže minimalno 40% podzastupljenog spola na kandidacijskim listama.
Gledano prema izbornim jedinicama, najveći broj kandidatkinja njih 157 ili 41,53% prijavljeno je u VII. izbornoj jedinici (koja obuhvaća jugozapadni dio Zagrebačke županije, Karlovačku županiju, istočni dio Primorsko-goranske županije i južni dio Grada Zagreba), dok najnižu zastupljenost čini tek 6 kandidatkinja, odnosno 10,71% u XII. izbornoj jedinici ili jedinici za manjine, koja pokazuje pad zastupljenosti žena na izbornim listama u odnosu na 2007. godinu kada je postotak kandidiranih žena iznosio 12,5%. Nažalost, situacija političke predstavljenosti žena pripadnica nacionalnih manjina još jednom ukazuje na diskriminaciju po dvjema osnovama, nacionalne i rodne pripadnosti.
No osvrnimo se još jednom na poštovanje odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova iz 2008. godine o uravnoteženoj zastupljenosti oba spola pri sastavljanju izbornih lista za izbor zastupnika/ica u Hrvatski sabor (članak 15. odredba 1. i članak 35.). Uravnoteženost je naime, prema prije spomenutom Zakonu, ugrožena kada je jedan od spolova u tijelima javnog i političkog odlučivanja prisutan s manje od 40 %. Prema ovakvoj odredbi, sveukupno gledajući od I. do XII. izborne jedinice, broj lista koji je ispoštovao odredbu o načelu uravnoteženosti je 37,70% ili tek 118 lista, dok je ostatak ili 62,30% zaobišao ovaj primjer dobre demokratske prakse oglušivši se tako na apele brojnih nevladinih udruga, pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Ureda za ravnopravnost spolova i naposljetku samog Zakona o ravnopravnosti spolova.
Nadalje, izdvojit ćemo primjere stranaka koje su se po postotcima kandidiranih žena približili drugom kraju ravnotežne osi, a što također prema Zakonu o ravnopravnosti spolova krši odredbu uravnoteženosti. Vrh liste prema broju kandidatkinja postavljenih na jednoj listi drži Hrvatska stranka prava sa 100,00% u VII. izbornoj jedinici, zatim Demokratska stranka žena sa 85,71% u II., V. i VII. izbornoj jedinici, Hrvatska europska stranka 85,71% u VII. izbornoj jedinici, Zelena lista 78,57% u IX. izbornoj jedinici ili Zeleni zajedno sa 71,43% u VI. izbornoj jedinici, da nabrojimo samo neke. Koliko god na prvi pogled ovi podatci bombastično izgledali, treba biti jasno da i oni krše zakonsku odredbu o uravnoteženosti, ali i da su poneke stranke poput HSP-a u gledajući sveostale jedinice nominirale tek 25% kandidatkinja.
Nažalost, HDZ i Kukuriku koalicija kao dvije najveće stranačke grupacije nisu zadovoljili odredbe Zakona. Sveukupno se na HDZ-ovim listama našlo 21,7% žena, dok je kod stranaka Kukuriku koalicije (SDP, HNS, IDS, HSU) taj postotak nešto veći i iznosi 30, 71%. Od ostalih većih parlamentarnih stranaka i vezanih postotaka o nominiranim kandidatkinjama izdvojit ćemo sljedeće: HSP s 25%, zatim HSS s 23,81%, HSLS s 28,68%, i Hrvatski laburisti – stranka rada sa 34,48%.
Osvrnimo se također na redno mjesto koje žene zauzimaju na izbornim listama kao jednu od glavnih pretpostavki zadovoljavajuće predstavljenosti žena u političkom životu. Od sveukupnog broja lista, žene su nositeljice tek njih 55 ili 17,60%. Državno izborno povjerenstvo nažalost nije, barem do pisanja ovog članka, ponudilo statistiku položaja žena na listama kao i osvrt na poštivanje načela naizmjeničnog postavljanja žena i muškaraca.
Zaključno možemo reći da je za očekivati otprilike isti postotak žena u Saboru kao i u prošlom sazivu te čekati sljedeći redoviti ciklus izbora da se prekršitelji sankcioniraju (Zakon o ravnopravnosti spolova, članak 15.). Također, pozivamo na uvođenje zakonske obveze naizmjeničnog pozicioniranja kandidata i kandidatkinja na izbornim listama, kao i na izradu i objavu statistike položaja kandidatkinja na izbornim listama, jer jedino uz ovakve mjere primjena kvota ima smisla. Ostaje nam samo čekati sljedeći izborni ciklus i nadati se željenim statistikama ili barem sankcioniranju stranaka koje bi, ukoliko ne zadovolje zakonsku odredbu, morale snositi posljedice u obliku novčanih kazni.