piše: Tina Tešija

Stranka koja je bila na vlasti u Hrvatskoj posljednjih 8 godina na svojim listama za izbore za Hrvatski sabor ponudila je samo 32 kandidatkinje, što čini svega 21.6%. Podsjetimo, zakon o ravnopravnosti spolova nalaže da podzastupljeni spol bude reprezentiran s minimalno 40 % kandidata/kinja, dakle skoro dvostruko više nego što je najbrojnija, sada već, oporbena stranka ponudila na ovim izborima.

Hrvatska demokratska zajednica je spomenuti zakon ispoštovala samo u 1. izbornoj jedinici gdje je na listi postavljeno 6 žena, što čini 42%. Nositeljice lista samo su dvije žene: Jadranka Kosor u petoj izbornoj jedinici i Martina Dalić u sedmoj. Zapravo, većina kandidatkinja, njih čak 20, tj. 62.5% je smještena iza 9 mjesta, odnosno na dno liste. Rijetke kandidatkinje koje su bile u izglednoj poziciji za ulazak u parlament su HDZ-ove koalicijske partnerice Nevenka Bečić u devetoj i Vesna Škare Ožbolt u četvrtoj izbornoj jedinici.

S obzirom da je Kukuriku koalicija kandidirala 30% žena na svojim listama, možemo se nadati da je, između ostalog, i ta činjenica da su za 10% bili bliži normi propisanoj u zakonu o ravnopravnosti spolova, barem donekle utjecala na njihovu pobjedu na ovim izborima.

Za razliku od šestog saziva Sabora u čijem je radu sudjelovalo 25% žena, izbori 2011. donijeli su razočaranje i poražavajući udio žena od svega 19,8%. Samo 30 zastupnica sudjelovat će u novom sazivu Sabora, što je čak 10 zastupnica manje od prethodnog saziva. Aktivnosti podizanja svijesti koje su provodile ženske civilne organizacije, a koje su bile usmjerene upravo na vrhove političkih stranaka u kritičnom periodu sastavljanja lista, očigledno nisu naišle na plodno tlo. Iz tog razloga nameće se nužnost provođenja sankcija za nepoštivanje odredbe o uravnoteženoj zastupljenosti pri sastavljanju izbornih lista, kao i uvođenje zakonske odredbe o naizmjeničnom pozicioniranju kandidata i kandidatkinja na izbornim listama, što bi u kombinaciji moglo dovesti do veće zastupljenosti žena u Saboru.

Više o ovoj temi pročitajte na Libeli.

piše: Tina Tešija

Iako Zakon o ravnopravnosti spolova nalaže da izborne liste budu rodno uravnotežene, što znači osiguranje prisutnosti podzastupljenog spola s minimalno 40 % kandidata/kinja , niti prema anketama vodeća, izborna koalicija nije se dosljedno pridržavala te zakonske odredbe.

Na izbornim listama Kukuriku koalicije na predstojećim izborima za zastupnike/ce u Hrvatskom saboru žene su zastupljene s tek 30.7 %.

Među listama Kukuriku koalicije kao ona s uvjerljivo najviše kandidatkinja ističe se lista za 4. izbornu jedinicu – čak 8 kandidatkinja, što čini 57 %. Slijedi ju 8. izborna jedinica s 6 kandidatkinja ili 42%, te 9. i 2. izborna jedinica sa po 5 kandidatkinja tj. 35%, dok je najmanje kandidatkinja istaknuto u 5. izbornoj jedinici: samo jedna i to na posljednjem 14. mjestu izborne liste.

U dvije izborne jedinice (u 6. Marina Lovrić Merzel i u 7. Milanka Opačić) žene su nositeljice listi, a u dvije (u 1. Vesna Pusić i u 9. Ingrid Antičević Marinović) drže drugo mjesto. Jednostavnija analiza izbornih lista Kukuriku koalicije otkriva zabrinjavajući podatak: čak 20 žena na listama pozicionirano je iza 9. mjesta, što je čak 46 % od ukupnog broja kandidatkinja Kukuriku koalicije, a što još jednom ukazuje na nužnost uvođenja zakonske odredbe naizmjeničnog pozicioniranja kandidata i kandidatkinja na izbornim listama, kojom bi se tek moglo utjecati na pozicioniranje podzastupljenog spola na listama.

Kada se analizira broj kandidatkinja prema stranačkoj pripadnosti, SDP je očekivano na koalicijske liste kandidirao najviše žena, njih 33 što čini 76% od ukupnog broja, HNS je kandidirao 6 žena, a HSU njih 4, dok IDS nije istaknuo niti jednu kandidatkinju na zajedničkim izbornim listama.

Nadamo se kako ovakvo poimanje rodne ravnopravnosti nije prisutno u mističnom Planu 21, jer nas u protivnom, u slučaju Kukuriku pobjede, čekaju duge četiri godine.

piše: Zorica Siročić

Prema analizi Državnog izbornog povjerenstva Republike Hrvatske koje je ove godine objavilo statistiku kandidata/kinja po spolu i dobi te na taj način znatno olakšalo daljnje analize, za parlamentarne izbore 2011. godine prijavljeno je 2835 kandidata i 1524 kandidatkinja ili izraženo u postotcima 65,04% muškaraca i 34,96% žena, što je pomak u odnosu na 2007. godinu gdje je zastupljenost bila 30% naprama 70% u korist muških kandidata. Iako postoji kvantitativan pomak u kandidiranju, on ipak ne zadovoljava odredbu Zakona o ravnopravnosti spolova koja nalaže minimalno 40% podzastupljenog spola na kandidacijskim listama.

Gledano prema izbornim jedinicama, najveći broj kandidatkinja njih 157 ili 41,53% prijavljeno je u VII. izbornoj jedinici (koja obuhvaća jugozapadni dio Zagrebačke županije, Karlovačku županiju, istočni dio Primorsko-goranske županije i južni dio Grada Zagreba), dok najnižu zastupljenost čini tek 6 kandidatkinja, odnosno 10,71% u XII. izbornoj jedinici ili jedinici za manjine, koja pokazuje pad zastupljenosti žena na izbornim listama u odnosu na 2007. godinu kada je postotak kandidiranih žena iznosio 12,5%. Nažalost, situacija političke predstavljenosti žena pripadnica nacionalnih manjina još jednom ukazuje na diskriminaciju po dvjema osnovama, nacionalne i rodne pripadnosti.

No osvrnimo se još jednom na poštovanje odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova iz 2008. godine o uravnoteženoj zastupljenosti oba spola pri sastavljanju izbornih lista za izbor zastupnika/ica u Hrvatski sabor (članak 15. odredba 1. i članak 35.). Uravnoteženost je naime, prema prije spomenutom Zakonu, ugrožena kada je jedan od spolova u tijelima javnog i političkog odlučivanja prisutan s manje od 40 %. Prema ovakvoj odredbi, sveukupno gledajući od I. do XII. izborne jedinice, broj lista koji je ispoštovao odredbu o načelu uravnoteženosti je 37,70% ili tek 118 lista, dok je ostatak ili 62,30% zaobišao ovaj primjer dobre demokratske prakse oglušivši se tako na apele brojnih nevladinih udruga, pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Ureda za ravnopravnost spolova i naposljetku samog Zakona o ravnopravnosti spolova.

Nadalje, izdvojit ćemo primjere stranaka koje su se po postotcima kandidiranih žena približili drugom kraju ravnotežne osi, a što također prema Zakonu o ravnopravnosti spolova krši odredbu uravnoteženosti. Vrh liste prema broju kandidatkinja postavljenih na jednoj listi drži Hrvatska stranka prava sa 100,00% u VII. izbornoj jedinici, zatim Demokratska stranka žena sa 85,71% u II., V. i VII. izbornoj jedinici, Hrvatska europska stranka 85,71% u VII. izbornoj jedinici, Zelena lista 78,57% u IX. izbornoj jedinici ili Zeleni zajedno sa 71,43% u VI. izbornoj jedinici, da nabrojimo samo neke. Koliko god na prvi pogled ovi podatci bombastično izgledali, treba biti jasno da i oni krše zakonsku odredbu o uravnoteženosti, ali i da su poneke stranke poput HSP-a u gledajući sveostale jedinice nominirale tek 25% kandidatkinja.

Nažalost, HDZ i Kukuriku koalicija kao dvije najveće stranačke grupacije nisu zadovoljili odredbe Zakona. Sveukupno se na HDZ-ovim listama našlo 21,7% žena, dok je kod stranaka Kukuriku koalicije (SDP, HNS, IDS, HSU) taj postotak nešto veći i iznosi 30, 71%. Od ostalih većih parlamentarnih stranaka i vezanih postotaka o nominiranim kandidatkinjama izdvojit ćemo sljedeće: HSP s 25%, zatim HSS s 23,81%, HSLS s 28,68%, i Hrvatski laburisti – stranka rada sa 34,48%.

Osvrnimo se također na redno mjesto koje žene zauzimaju na izbornim listama kao jednu od glavnih pretpostavki zadovoljavajuće predstavljenosti žena u političkom životu. Od sveukupnog broja lista, žene su nositeljice tek njih 55 ili 17,60%. Državno izborno povjerenstvo nažalost nije, barem do pisanja ovog članka, ponudilo statistiku položaja žena na listama kao i osvrt na poštivanje načela naizmjeničnog postavljanja žena i muškaraca.

Zaključno možemo reći da je za očekivati otprilike isti postotak žena u Saboru kao i u prošlom sazivu te čekati sljedeći redoviti ciklus izbora da se prekršitelji sankcioniraju (Zakon o ravnopravnosti spolova, članak 15.). Također, pozivamo na uvođenje zakonske obveze naizmjeničnog pozicioniranja kandidata i kandidatkinja na izbornim listama, kao i na izradu i objavu statistike položaja kandidatkinja na izbornim listama, jer jedino uz ovakve mjere primjena kvota ima smisla. Ostaje nam samo čekati sljedeći izborni ciklus i nadati se željenim statistikama ili barem sankcioniranju stranaka koje bi, ukoliko ne zadovolje zakonsku odredbu, morale snositi posljedice u obliku novčanih kazni.