Nansi Tireli, članica Predsjedništva Hrvatskih laburista – Stranke rada, nakon zadnjih parlamentarnih izbora postala je saborska zastupnica te predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova. “Uvijek sam bila usmjerena prema tome što ja mogu doprinijeti sredini u kojoj živim. Počela sam se baviti politikom indirektno, zato što me sve interesiralo. Interesiralo me što se događa, što se planira, što će se napraviti. Najprije sam krenula raditi s djecom jer sam imala svoje dvoje djece. Onda nekako uz to dvoje dođete do četrdeset pa i pedeset djece. Organizirala sam mali pjevački zbor, radionice, izlete, radne akcije, obiteljske igre. I onda normalno imaš sve više i više saznanja, kad nešto radiš horizonti se šire, i naučiš da nema granica tome što možeš učiniti za zajednicu”.

Intervju s Nansi Tireli pročitajte na Libeli.

Što su nam donijeli parlamentarni izbori u prosincu 2011?
ili
Što žene mogu očekivati od nove vlasti?

Nakon parlamentarnih izbora, krajem prošle godine, imamo manji broj zastupnica u Saboru i drugi najlošiji rezultat od kada je uveden reprezentativni izborni sustav 2000. To je posljedica nedosljedne provedbe propisa koji imaju za cilj osigurati poštivanje načela ravnopravnosti spolova u politici i neozbiljnog shvaćanja participativne demokracije. Na koncu, to je posljedica odnosa moći u politici, koju muškarci još uvijek nisu spremni pustiti iz svojih ruku.

Znamo da je sudjelovanje žena u političkom odlučivanju preduvjet za provedbu bilo koje javne politike koja doprinosi promjeni neravnopravnog položaja žena i muškaraca u društvu i u stanju je odgovoriti na potrebe žena u zajednici. Zakon o ravnopravnosti spolova predviđa kvote i čak propisuje novčane sankcije ukoliko je na listama zastupljeno manje od 40% žena ili muškaraca. Taj Zakon po drugi put je izglasan 2008. Prvi put Zakon o ravnopravnosti spolova izglasan je 2003., ali bez potrebne kvalificirane većine, budući se radilo o temeljnom zakonu, kojim se razrađuju ustavne vrijednosti. Zakon iz 2008. predvidio je da kroz tri mandata odnos žena zastupljenih u političkim tijelima odlučivanja na lokalnom, regionalnom ili nacionalnom nivou bude adekvatan zastupljenosti žena u ukupnoj populaciji, a to je 52% stanovništva Republike Hrvatske. Ove odredbe izgledaju na prvi pogled gotovo idealno i vjerojatno je to jedan od razloga da ih nitko ne shvaća ozbiljno, ni jedna sankcija do sada nije izrečena, niti je Izborno povjerenstvo, od donošenja Zakona, vratilo ijednu listu. Pa se postavlja pitanje, čemu Zakon o ravnopravnosti spolova i odredbe o kvotama?

Nadalje, to znači da nam je potrebna izmjena Zakona o političkim strankama, koje se nužno moraju demokratizirati i Izbornog zakona, koji jasno mora propisati način primjene kvota. Pred nama su izbori za EU Parlament i nužno nam je iskustvo naših kolegica iz drugih zemalja EU, jer je realna prijetnja da među 12 zastupnika iz Hrvatske u EU Parlamentu ne bude izabrana niti jedna žena. Izborne kvote za žene u politici nisu upitne, osim za političarke koje nemaju dovoljno iskustva i nisu se tijekom svoje političke karijere suočile s procesom kreiranja izbornih lista i raspoređivanja stranačkih i državnih funkcija.

Protekli parlamentarni izbori 2007. i ovi posljednji 2011., te lokalni izbori 2009., pokazali su nam da je politika još uvijek poželjno mjesto društvene moći koje pripada muškarcima. U međuvremenu, Hrvatska je imala dvije godine premijerku. Jadranka Kosor nije birana, već je na to mjesto postavljena od strane premijera, koji je odstupio s funkcije. Na proteklim predsjedničkim izborima zapaženo mjesto i najbolji program zapravo je imala žena, Vesna Pusić. Tim više, zanimljivo je da se položaj žena u politici, ali i u cjelokupnom društvu nije bitno izmijenio nabolje. Dapače, govorimo ne samo o stagnaciji, već o svojevrsnoj regresiji ženskih prava (zatvaranje skloništa i savjetovališta za žene žrtve nasilja, ukidanje financiranja programa zapošljavanja žena kao posebne ranjive skupine, donošenje zakona o u medicinski potpomognutoj oplodnji, slabija zastupljenost žena u Parlamentu i sl.)

Krajem prosinca formirana je nova koalicijska Vlada, recimo to tako, lijevog centra, u kojoj od 22 ministarstva samo 4 vode žene. Žena je jedna od potpredsjednica Vlade i ujedno ministrica socijalne politike i mladih, Milanka Opačić. Preostale tri su ministrica vanjskih i europskih poslova, Vesna Pusić, zaštite okoliša i prirode, Mirela Holy, te kulture, Andrea Zlatar Violić. Zanimljivo je da su sve tri ministrice, inače doktorice znanosti , u javnosti poznate kao deklarirane feministkinje i suradnice na brojnim projektima i akcijama feminističkih organizacija.

Mirela Holy zagovara vrijednosti eko feminizma, te je zajedno s „Dominama“ i drugim članicama Europske feminističke inicijative sudjelovala u radu seminara „Žene i politika: Da li je moguća debata o ženskim pravima u sferi politike?“ u Aleksandriji, u rujnu 2010, u organizaciji Švedskog Instituta u Aleksandriji i švedske feminističke organizacije „Kvinna till Kvinna“.

Pred feminističkim organizacijama u Hrvatskoj, ali i političarkama, odnosno članicama političkih stranaka, je izazov kako pitanje prava žena vratiti na političke agende i spriječiti još jednom, po tko zna koji put, potiskivanje žena s političke scene, korištenjem jeftinih floskula poput nedostatka kvalitetnih političarki i interesa za politiku kod samih žena. Koliko god bili rodno senzibilni muškarci u politici teško da mogu zastupati žene, koje su u Hrvatskoj na svim poljima u javnoj i privatnoj sferi, u podređenom položaju i na drugom mjestu. U teškoj gospodarskoj situaciji ravnopravnost spolova i prava žena sporedna su i nevažna politička pitanja, Ozbiljni političari rješavaju ozbiljne društveno – gospodarske probleme. Žene će već naći svoje mjesto u kuhinji, kući , u socijalnoj i obiteljskoj njezi. Osim ako ne odluče da je politika ženski interes! Jer žene su ionako davno naučile lekciju da se za svoja prava jedino mogu same izboriti!

Tekst je preuzet sa stranice udruge Domine – www.domine.hr

Sa samo jednim glasom ‘protiv’ (Ruža Tomašić) i 127 glasova ‘za’ Sabor je usvojio ‘Deklaraciju o članstvu Hrvatske u Europskoj uniji’, dokument koji poziva građanke i građane da izađu na referendum u nedjelju 22. siječnja, ali i koji potvrđuje da je ulazak Hrvatske u EU članstvo 1. srpnja 2013. strateški nacionalni interes. Tijekom cjelodnevne rasprave zastupnici i zastupnice pozivali su građanstvo da izađe na referendum u nedjelju. I dok je većina zastupnika govorila o prednostima EU i razlozima zašto zaokružiti “za”, predstavnici HDSSB-a i Hrvatskih laburista još su jednom istaknuli koliko je važno odgoditi referendum i dopustiti građanima pravo na kvalitetnije informiranje. Dijelove cjelodnevne saborske rasprave o EU pročitajte na Vecernji.hr.

Iako je mandat pravobraniteljice za ravnopravnost spolova dobila tek krajem listopada, Višnja Ljubičić već ima pune ruke posla. U novom sazivu Sabora rekordno je nizak postotak žena, dok će u isto vrijeme buduće ministre, posebice one kojima seksistički ispadi nisu strani, pravobraniteljica držati pod povećalom. Vezano za broj žena u novom sazivu Sabora pravobraniteljica je istaknula kako je statistika iznimno loša, naime, u Sabor je izabrano samo 19,8 posto žena, što je najlošiji postotak od 2000. godine. Također je istaknula kako će se broj od 30 žena u Saboru neznatno povećati nakon što neki stranački muški kolege odu u izvršnu vlast, a u Sabor pošalju kolegice. Više pročitajte na Tportalu.